|
U selima na Žumberku postoje kuće koje su, ostavši same, kao posljednji stanovnici preuzeli ulogu čuvara tog svijeta ugašenih ognjišta i bolnih uspomena negdašnjeg života.
Raseljene kuće čiji su vlasnici već desetljećima u prekomorskim zemljama još uvijek čuvaju punu istinu i inventar svojih bivših domaćina kao u dane dalekog oproštaja. Namještaj, obiteljske fotografije na zidovima, uporabni predmeti, zaustavljene kazaljke starih satova - sve je tu, netaknuto, umotano u paučinu, obraslo bršljanom i šibljem, prekriveno prašinom.
Čuvari mrtvih sela uvode nas u taj potresni svijet hrvatske demografske tragedije. Pred našim očima otvorit će se prastari kovčezi prepuni
požutjelih iseljeničkih pisama koja odavno nema tko čitati. Izbor iz te zaboravljene prepiske zazvonit će živim glasovima, odjekivati u veličanstveno lijepom pejzažu žumberačkog gorja i na poseban način ostvariti potresan
dijalog s obiteljskim fotografijama na zidovima.
|