|
Nitko ne može pobjeći od svoje sudbine i svog srca, zato je bolje slušati što govori. Da nikada ne naiđe neočekivani udarac....a ljudska srca su takva. Boje se ostvariti svoje najveće snove jer misle da ih ne zaslužuju ili da u tome neće uspjeti. Mi, srca, umiremo od straha samo od pomisli na trenutak kad ćemo ostati sami, na trenutke koji bi mogli biti lijepi, a nisu se dogodili, na blaga što su zauvijek skrivena u pijesku. Jer, kada se to zaista dogodi, mi silno patimo.
Njihova srca ostala su sama, nisu ispunili svoje najveće snove i pogledi im se rijetko sretnu, a živjeti se ipak mora.
|
